Postoje susreti koji zauvek promene naše živote. Ne mora to biti susret koji inače doživljavamo takvim, poput onoga kad upoznaš ljubav svog života, srodnu dušu ili mentora, prijatelja, nekoga ko ti pruži priliku koja zauvek promeni tvoj život. Može to biti susret sa delovima sebe. Delovima koje si, da bi preživeo, odbacio. Fragmenti ličnosti i svesti.
Upoznah, konačno, aspekt svesti koji je umro na mom rođenju. Zove se Gorda Ana. Ona je hladna, arogantna, samodovoljna, nedodirljiva, ponekad zla. U odbacivanju svega i svih. Jer nosi bol odbačenosti, bol neprihvatanja. Ona je manifestacija mraka, senke, demonskih sila. Potpuna odvojenost. Iza njene hladnoće nije led, već vatra. Ugašena vatra zbog svih onih koji tu vatru i taj intenzitet ne umeju da prime. Ona je i smrt. Transformacija. Karta 13 u tarotu. Škorpija u astrologiji. Istinsko i autentično, bez obzira na cenu, bez obzira pred kim.
Pitah je na koji način želi da bude deo mog života, sada, kada sam konačno došla da je vidim i upoznam. I priznam kao deo sebe. Tražila je samo jedno: da prihvatim njen mrak i da ga ne oblačim u svetlo. Lol! Kakav moćan zahtev! Ne želi terapeuta, ne želi tranformaciju, ne želi manipulaciju prihvatanjem. Želi dozvolu da ostane mrak, kako bi istinsko svetlo, u kontrastu, bilo viđeno.
“Svetlost bez mene — sija iz straha.
Svetlost sa mnom — sija iz istine.”
E pa dobro. Nemam kud sada. Pitah je šta želi. Dobih direktan odgovor. Istinit odgovor koji zaslužuje istinu. Od sad, ona je tu kao mrak. Kao deo mene, nas.












“Ma jesam. Ali s vremena na vreme volim da se podam udobnostima i komforu. Ne, nisam ni svetica, ali ću postati gurač stene uz planinu.”
Mora da starim, čim se toliko često vraćam u prošlost i sentimentalno posmatram stvari koje su nekad postojale, drugačije. Često se setim, na primer, knjiga sa više završetaka. Pozajmljivala sam ih iz biblioteke kao dete, bilo mi je zabavna mogućnost da utičem na tok dešavanja u knjizi donošenjem nekih odluka umesto glavnih likova. I bilo mi je interesantno da vidim šta bi drugačiji izbori doneli. Naravno da sam pročitala knjigu u svim varijantama mogućnosti i vraćala se više puta na stranice gde su se odluke donosile. Nema takvih knjiga više, bar su mi tako objasnili u knjižari pre 10 godina kada sam htela da ih kupim nekoj drugoj deci, mojoj deci. Čudno mi je da to više nikome ne bi bilo interesantno.
Jedino što treba je: Setiti se. Prepoznati. Neke kockice se same poslože i preslože.
Toliko momenata u našem životu je prosto izgubljeno! Uronjeni u život, poistovećeni sa ulogama, u ljutnji, uvređenosti, pravednosti, besu ili, u dosadi, tuposti, letargiji ili poslovima koje mehanički završavamo.
Svi smo došli u ovaj svet vođeni težnjom. Ulazimo u odnose vođeni slikom, idealom, idejom. Čovek je mnogo više od onoga što njegovo telo i um jeste. Umeće viđenja lepote i fasciniranost lepim to potvrđuje. Jer lepota je daleko šira od lepote lica i tela. Lepota je i dobrota, pravda, istina, mir, sklad. Lepota je i znanje, saosećanje, razumevanje, mudrost, ali i lepota forme, oblika, zvuka, pokreta. Čovek ima potencijal božanske prirode, kvalitet dubljeg, šireg, višeg. I kroz viđenje lepote ostvaruje i živi tu prirodu.